U katoličkoj tradiciji, zaručnički prsten obično ide na lijevu ruku, točnije na lijevi prstenjak. Ova praksa temelji se na vjerovanju da je prstenjak lijeve ruke povezan s “venom amoris” ili “venom ljubavi”, što je, prema starom vjerovanju, vena koja izravno vodi do srca. Iako znanstveni dokazi za ovo vjerovanje nisu potvrđeni, tradicija je opstala kroz povijest.
Povijest ove običaja potiče iz Rimskog carstva, kada su mladenci nosili prsten na lijevoj ruci zbog spomenute veze s srcem. S vremenom se ova tradicija proširila i na katoličku crkvu. U srednjem vijeku, prsten je postao simbol ljubavi i vjernosti, te se nosio na lijevoj ruci u mnogim europskim zemljama.
Iako danas u nekim kulturama zaručnički prsten ide na desnu ruku, u katoličkoj tradiciji, osobito u mnogim zapadnim zemljama, ostao je običaj nošenja prstena na lijevoj ruci. Nakon vjenčanja, mnogi parovi stavljaju vjenčani prsten na isti prstenjak, i to obično ispod zaručničkog prstena.
Dakle, nošenje zaručničkog prstena na lijevoj ruci ima duboko ukorijenjenu povijest, koja se temelji na simbolici i vjerovanjima vezanim uz ljubav i vjernost.
A na koju ruku ide vjenčani prsten? Isto na lijevu ruku.
U planeru vjenčanja za mladu “I said yes” pronađi kako odabrati vjenčano prstenje i ostale korisne savjete!